Пређи на главни садржај

Severna strana Grand Paradisa

Veliki raj, najviši vrh zapadnih Alpa i Italije- 4061 mnv. Nalazi se u dolini Aosta, a moguće mu je pristupiti iz dva planinarska doma. Jedan, našim planinarima dobro poznat, rifugio Vitorio Emanuele i drugi, pogodniji za penjanje severne strane, rifugio Federico Chabod. Do rifugia Chabod stigli smo za 2 sata i 20 minuta, savladavši oko 1000m visinske razlike. Staza polazi sa parkinga koji je na 1800mnv, dobro je uređena i lako uočljiva. Prvi deo staze je strm, sa konstantnim usponom. Predeo je divan, zelenilo, planinski vrhovi, reka koju formira voda od topljenja glečera.

Pristup ka planinarskom domu
 Sve vreme gledamo severnu stranu, izgleda kao da nam je na dohvat ruke. Psihički se pripremam za ono što nas sutra čeka. Vizuelizacija mi uvek mnogo pomaže, zamišljam svaki korak i to detaljno. Od večernjeg pakovanja opreme, preko ustajnja, pristupa smeru, osećaja pred početak penjanja, naravno zamišljam i penjanje,vrh i silaz. Odlična tehnika za smirivanje i pripremu pred uspon. Čak iako nikad nisam bila na istom mestu i ne znam šta me čeka, proučavala sam skice, fotografije, mašta uvek pomaže. Pripremam se  da će biti naporno, da će mi trebati koncetracija, da će biti hladno i na momente ću se verovatno uplašiti. Vidim sebe kako uspešno prevazilazim sve probleme pred kojima se nađem. Naše misli su ključ. One nas koče ili daju vetar u leđa, mi biramo. Nije lako upravljati mislima, ali ko savlada ovu tehniku postaje gospodar. Gospodar svojih misli i osećanja, najvažnija titula koju sebi možemo dodeliti.
Umorni ležemo u krevet i budimo se već nakon par sati. Napolju je mrak, ali je staza dobro vidljiva i obeležena. Sa staze koja vodi na vrh(via normale) treba skrenuti  ka severnoj strani. Kada ima dosta snega i manje glečerskih pukotina sve je jednostavnije. Do podnožja smera stigli smo za 3 sata hoda po teškom terenu. Impozantna stena je ispred nas, opremamo se i krećemo.
Direktni smer, nagib 75/55 stepeni, 600m
Na severnoj strani je siv led, tanak sloj tvrdog leda koji se povremeno odlama u obliku tanjira. Miloš kreće sa penjanjem, pa se potom smenjujemo u vođstvu.
Miloš vodi 

Penjemo brzo i efikasno, kad osetim bol u listovima jednu nogu pustim da se odmori, a potom i drugu. Smer nije tehnički zahtevna, ali izdržljivost je neophodna i bitna. Sve vreme vidimo vrh, ali se čini da mu se ne približavamo. Koliko god da se penjemo, na ovom velikom zidu deluje kao da stojimo u mestu. Tek na vrhu smera shvatamo da smo sve završili. Tako je u životu, nismo svesni napretka dok se dosegnemo cilj. Kad stignemo do jednog, tražimo novi cilj i novi put. Nas dvoje sada tražimo put do vrha. Ostaje nam još malo grebenskog penjanja, a onda se uključujemo na stazu koja nas vodi na vrh. Kao i uvek, na vrhu se kratko zadržavamo radi fotografisanja i krećemo sa spuštanjem.
Na grebenu
Selfi na vrhu

Grand Paradiso, 4061m


Staza je očigledna i nije teško pratiti je. Obzirom da je već prošlo podne, otvorile su se nove glečerske pukotine i potreban je dodatan oprez. Zračenje je veliko, sunce počinje da nam smeta, žurimo ali smo oprezni. Kada sneg nestane prelazimo na kameni deo. Malo se dvoumimo kuda treba dalje ići, ali ubrzo pronalazimo pravi put. Osećam se prilično umorno. Naporno je ponavljati identične pokrete 600m. Nije kao penjanje suve stene gde se smenjuju stilovi, tehnike. . .ovde je sve tako isto. Zahtevno fizički i psihički. Večera u domu uz čašu vina bila je prava nagrada. Nazdravljamo, za još novih smerova i severnih strana.
Severna strana Grand Paradisa svrstava se u 5 najlakših, predstavlja uvod u svet alpskog penjanja na velikim visinama. Treba znati odakle početi, a ovakav početak bih svima poželela.
Rifugio Chabod, panorama pred zalazak sunca
Sutradan smo iskoristili za odmor, fotografisanje i uživanje. Dan je bio sunčan, a mi odlično raspoloženi. Srećni zbog popetog smera i osvojenog vrha, analizirali smo svaki aspekt penjanja. 3 sata pristupa, 5 i po sati penjanja, pola sata zadržavanja na vrhu, 3 sata silaza. To su brojke koje mogu poslužiti kao orijentacija. U avgustu je tvrd led i uslovi su mnogo teži nego u junu, korisno znanje za budućnost.
Ovo putovanje je pored činjenice da smo popeli prvi zimski smer (u letnjim uslovima) u Alpima bilo posebno iz još jednog razloga. Nismo bili sami, naši partneri OM Made, Granum , Benlian food i Black n'Easy prepoznali su našu posvećenost, volju i sportski duh te nas podržali svojim sjajnim proizvodima. Hvala im, sa njima je ova akcija bila ukusnija, sadržajnija i energičnija :)




Коментари

Популарни постови са овог блога

Zaboravljeni smerovi Gornjačke klisure

 Gornjačka klisura nalazi se u istočnoj Srbiji, u oblasti Homolja. Duga je oko 16km, a njene stene alpinisti koriste kao penjački poligon. Svojom konfiguracijom Gornjak zaista predstavlja idealno mesto za trening i vežbu; stena je uglavnom dobrog kvaliteta, pristupi su laki i brzi pa se za jedan dan može povezati više smerova što predstavlja odličnu pripremu za veliku stenu.  Ipak, koliko god dobra donosi penjanje u stenama Gornjačke klisure ponekad, ako se zanesemo, može nam dati lažni osećaj upenjanosti, brzine i efikasnosti. Većina smerova je takve konfiguracije da je samo jedan cug težak i zahtevan dok se ostali relativno lako prolaze. To nam daje osećaj samopouzdanja koji u velikim, težim stenama i te kako biva poljuljan. Već u Sićevu je priča skroz drugačija; teški cugovi su konstantni i naporni, a zamislite tek stenu od 500+ metara visine. Treba dobro razumeti sve prednosti i mane pojedinog penjališta, da bismo bili u mogućnosti da pravilno procenimo svoje sposobnosti u...

Pantin žljeb na Durmitoru - prvi zimski smer posle pauze

Prvo zimsko penjanje nakon četvorogodišnje pauze!!!  Blog je u poslednje vreme bio polu-atkivan, tekstove je pisao najčešće Miloš, malo Vlado Pajić, ali ja ni malo.  Mala retrospektiva razloga: u septembru 2022. sam ostala u drugom stanju, naredne godine stigla je Višnja, onda smo imali period dojenja, pa sam 2024. opet ostala u drugom stanju, 2025. je stigla Mitra i evo nas danas, uslovi slični, ali ja spremnija za akciju. Drago mi je da ponovo imam materijala za pisanje, jer mi je ovo baš nedostajalo, skoro isto kao i penjanje. Imala sam često inspiraciju za pisanje, istina, ali pošto mi je blog penjački, alpinistički onda su mi se druge teme činile manje važnim, nedostojnim ovog bloga. Danas znam, nemoguće je jedno odvojiti od drugog, ali mi je i dalje primarno da blog ostane penjačkog karaktera.  Novogodišnje praznike smo, šestu godinu zaredom proveli na Durmitoru. Ove godine, najviše zbog brojnosti odlučili smo da idemo potpuno sami, a  tamo će nam se pridružiti...

Gornjak-mesto neprolazne inspiracije

Članovi alpinističkog odseka Vukan iz Požarevca su stalno aktivni na penjalištu Gornjak. Uređuju planinarske staze, prilaze do smerova, otvaraju nove blokove i penju prvenstvene smerove. Pravi primer staranja o penjalištu od strane lokalnih penjača. Boki (Bojan Trailović) mi je pisao o smeru koji je popeo nedavno. Kaže težak, ali lep, čvrst i penjiv. Odmah sam se zainteresovala, a nije mnogo prošlo da se želje pretvore u realnost. U istom bloku je popeo i jedan prvenstveni smer(Unin greben) te ih sada ima 4. 1.Šrapnelski 2. No-Mi 3.Poligonski 4. Unin greben, fotografija preuzeta od AO Vukan Dogovaramo penjanje u nedelju, Miloš i ja, kao jedna naveza; Boki i Ana Stojanović kao druga. Sa nama je krenuo i Novica Jovanović koji je prvenstveno popeo prve smerove u ovom bloku. Neće da penje, ali želi da nas gleda i daje smernice ako bude potrebno. Veseo susret nakon dugo vremena svima je prijalo.  Do ovog bloka dolazi se iz sela Ždrelo, sa parkinga iznad crkve. Prilaz vodi planinarskom s...