Пређи на главни садржај

Mikijev stub u Gornjaku

Gornjačka klisura je, čini mi se jedno od najposećenijih alpinističkih penjališta kod nas. Nije daleko od Beograda, pristupi su relativno kratki, stena čvrsta, ima i boltovanih smerova..uopšteno govoreći lepo, pristupačno i uređeno penjalište.
Kada se nečim bavite dugo, intenzivno i strastveno posle određenog vremena dođete do stadijuma gde shvatate da vas stari putevi više nigde ne vode. Uvek ima mesta za napredak, ali je potrebni pronaći novi put i nove izazove. Došao je momenat kada sam shvatila: popela  sam skoro sve kvalitetne i vredne smerove (u Gornjaku), kuda dalje? Misli mi se vraćaju na čoveka koji i posle celog svog penjačkog staža ima motivaciju za nove projekte i smerove, Aleksa Srdanov. Lako pronalazim informacije koje želim i predlažem da za vikend penjemo Mikijev stub. Smer se nalazi u markantnoj steni iznad kamenoloma. Aleksa je jednom vodio tu mene i Danijelu, dragoceno iskustvo.
Smer broj 1- Mikijev stub. Fotografija preuzeta sa fb profila AO Vukan
Pristup je kroz gustu šumu i preko strmih sipara iznad kamenoloma. Ne postoji označena staza, ali je put logičan i vodi direktno pod stenu, uspon traje oko 40 minuta. Moguće je pristupiti i sa druge strane, pored Grebena ladne vode, tuda je put malo duži. Ulaz u smer je očigledan, položene ploče koje brzo postaju vertikalne. Po izlasku na vertikalni deo dolazimo do ploča gde nema mogućnosti za postavljanje međiosiguranja, a penjanje je zahtevno, ocena VI. Po pločama treba treba prečiti u desno, može  se zakucati kraći klin i postaviti čok.
Na ulazu u smer
Nakon prečke ponovo se vraćamo u žljeb koji nema mesta za međuosiguranja. Tu se nalazi jedan klin prvih penjača koji je siguran, penjanje je težine V. Na izlasku iz žljeba potrebno je biti oprezan zbog krušljivosti. Pre ulaska u drugi kamin žljeb je osiguravalište. Smer sada postaje lakši i nakon nekoliko metara izbijamo na greben. Sa grebena smo se spustili u podnožje stene smerom Tajni prolaz, broj 3 na slici gore.
Odlična linija i lepo penjanje, žalim što stena nije duža. Po povratku mi je Aleksa rekao da je ovo bilo prvo ponavljanje smera. Za bezbedno penjanje ovakvih stvari je neophodno puno treninga, fizičkog i mentalnog. Glava mora biti mirna, a mišići snažni da efikasno izvedu sve ono što smo zamislili. Veština postavljanje sigurnih međuosiguranja je obavezna. Nadam se da će ovakve linije imati sve više uspona, jer kada su nam već Alpi i velike stene daleko, uvek ima i posla u našem dvorištu. Ne treba samo biti lenj.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zaboravljeni smerovi Gornjačke klisure

 Gornjačka klisura nalazi se u istočnoj Srbiji, u oblasti Homolja. Duga je oko 16km, a njene stene alpinisti koriste kao penjački poligon. Svojom konfiguracijom Gornjak zaista predstavlja idealno mesto za trening i vežbu; stena je uglavnom dobrog kvaliteta, pristupi su laki i brzi pa se za jedan dan može povezati više smerova što predstavlja odličnu pripremu za veliku stenu.  Ipak, koliko god dobra donosi penjanje u stenama Gornjačke klisure ponekad, ako se zanesemo, može nam dati lažni osećaj upenjanosti, brzine i efikasnosti. Većina smerova je takve konfiguracije da je samo jedan cug težak i zahtevan dok se ostali relativno lako prolaze. To nam daje osećaj samopouzdanja koji u velikim, težim stenama i te kako biva poljuljan. Već u Sićevu je priča skroz drugačija; teški cugovi su konstantni i naporni, a zamislite tek stenu od 500+ metara visine. Treba dobro razumeti sve prednosti i mane pojedinog penjališta, da bismo bili u mogućnosti da pravilno procenimo svoje sposobnosti u...

Žijevo i Prokletije

Tabor alpinista Srbije, pod komandnom palicom Komisije za alpinizam, a pokroviteljstvom Planinarskog Saveza Srbije ove godine održan je od 10-20 jula na dve različite lokacije. Par dana upenjavanja na dobro nam poznatom i ništa manje izvanrednom penjalištu Kučkih planina, Žijevu bili su uvod za opako penjanje u Prokletijama. Kamp je ove, za razliku od prethodnih,a naročito prošle godine bio neobično prazan i tih. Domaćina je bilo zaista malo, većina se posvetila poslu silom prilika pa vremena za penjanje nije ostalo. Nisu se čuli razdragani dečiji glasići i smeh sa svih strana. Sreća da je tu kombi Slovenaca, koji kao zapete puške čekaju da popnu nešto dugo,teško i previsno. Ekipa je došla iz Tržiča sa vođom Slavkom Rožičem. Prvi dan već napadaju nepenjani greben iznad kampa, ali se ja posle jutarnjeg odmora popodne odlučujem za sportske smeri. Postoje izbušena dva na izuzetnoj steni. Srđan me džentlmenski pušta da vodim govoreći da ocena sigurno nije veća od 7-. Angažovala sam...

Filozofija i bioetika planinarenja- Igor Eterović

Pisanje bloga započela sam davno sa idejom da pišem o svemu onome o čemu nemam sa kim da razgovaram. Nakon povratka sa penjanja,tj. planine, kroz svakodnevne razgovore sa prijateljima, shvatila sam da, koliko god silno želeli, ukoliko isto nisu doživeli nemaju moć da osete ni shvate šta se tamo sve dešavalo. Mislim na događaje spolja (u okolini, objektivno), ali možda čak i više unutar mene same. Ne samo da nisu mogli da shvate, nego ih detalji nisu zanimali; ne krivim ih, teško je razumeti strast kad istu ne živite. Zbog toga je nastalo ovo, samo moje mesto, gde sam bila slobodna da pišem izveštaje, iskustva, doživljaje i promišljanja koje sam u planini intenzivno preživljavala. Neretko sam se doticala filozofije života, pokušavala da napravim paralelu doživljaja u planini sa onim svakodnevnim, borbe na steni su me očvrsnule za razne gradske akcije i uopšteno želela sam da znam, da shvatim porive koji me motivišu da sebe istražujem u tom planinskom okruženju.  Zbog toga što se tem...