Пређи на главни садржај

Alpinistički dragulj- Romanija

Na Romaniji sam sa Lazom popela svoj prvi alpinistički smer, Centralni brid. Još uvek rado prepričava anegdotu kada me je nakon ispenjanog smera pitao kako mi se čini alpinizam, a ja odgovorila dosadno, da je sve mogao da očekuje na svetu sem takvog odgovora. A meni je stvarno  tada bilo dosadno, mlada i sportski penjač u vrhunskoj formi tragala sam za teškim pokretima i sitnim hvatovima. Toga nije bilo, ali moram priznati da me je zaintrigiralo kada mi je Laza rekao "ti ćeš sigurno biti alpinista". Iz poverenja, ali i želje da otkrijem da li će se to stvarno desiti prihvatala sam njegove predloge da penjemo još neke smerove. Drugi smer koji smo penjali bio je Okomiti i tu mi se alpinizam učinio težak. Nakon toga sam uz Lazino mentorstvo nastavila da istražujem i sva penjačka, alpinistička i životna iskustva dovela su me ovde gde jesam.

Romanija sa svojim fenomenalnim ambijentom i atraktivnim, teškim smerovima  i danas je za mene interesantni alpinistički poligon. Sezonu penjanja smo, pritisnuti okolnostima na neko vreme pauzirali i zato je bila odlična prilika da posetimo ovo penjalište sa kratkim smerovima i lakim pristupom. 

Za Romaniju postoji Alpinistički vodič (autori Edin Durmo i Slobodan Žalica) koji je izdat krajem osamdesetih godina. Neki smerovi su nakon toga popeti slobodno te je ocena promenjena i to treba uzeti u obzir prilikom planiranja uspona. Link za vodič - ovde
Poslednjih godina, popeto je još novih smerova, a informacije o istim mogu se naći u postu alpiniste iz BiH Admira Andelića, poznatiji kao Tomba - ovde. 

Prvi dan smo penjali Vjetreni smer, koji je na ključnim mestima, u prvoj dužini opremljen sa dva bolta. Lepi pokreti i čvrsta stena bili su pravi užitak nakon dugo vremena pauze. U drugom cugu smo pre ulaska u detalj ostavili još jedan klin (pored onog u detalju), koji je siguran. Nakon dve dužine smer se spaja sa Centralnim bridom. Ocena je V+, a dug je 160m.

Posle dobrog penjanja potreban je i dobar odmor. Kamp smo postavili na Novakovoj njivi koja se nalazi na svega 15ak minuta hoda od stene. Novakova njiva je nestvarno zelena livada u sred guste četinarske šume i prava je oaza mira. Tu postoji i brvnara gde se može smestiti do 5 ljudi u slučaju potrebe. Na 15 minuta hoda od livade je i izvor Novakovo vrelo pa je lokacija idealna za kamp. 

Novakova njiva, foto Miloš Milanović

Drugi dan, nakon pažljivog posmatranja vodiča odlučujemo se za Tajanov smer, koji je ocenjen sa V+, 100m. Smer je ispenjan `79 godine; tih godina je najteža poznata ocena bila VI i to se smatralo granicom ljudskih mogućnosti. Ne očekujemo lako penjanje, ali obzirom da je smer popet slobodno i ima više ponavljanja verujemo da to možemo. 
Prvi cug počinje vertikalnim žljebom koji u nekim momentima zahteva kaminsko penjanje, ocena je konsantna, a od međusoguranja su najbolji čokovi i frendovi.

Miloš na početku prvog cuga, Tajanov smer

Dalje nastavlja u levo preko travnatih ploča u zajedu gde se nalazi jedan stari klin. Za međusoguranja najbolji su klinovi i tu smo ostavili dva dobra, tako da ih sada ima ukupno tri u ključnom delu. Penjanje je dosta teže nego što smo očekivali, a štand je na travnatoj polici odakle smer nastavlja u desno, a potom na rub stene.
Pogled na drugi cug sa štanda, foto Miloš Milanović

Na samom početku drugog cuga i pre izlaska na rub je takođe zahtevno penjanje. 

Pogled sa vrha je, kao i uvek neprocenjiv.
Lepote Romanije

Složili smo da je ocena smera konstantno VI, a u detaljima i VI+, noge su na trenju, hvat je za krimpove, a ima mnogo prelazaka preko obraslih polica sa nesigurnim hvatovima.

Nakon popetog smera sišli smo stazom koja vodi vrhom stene direktno do Novakovog polja, pokupili ostatak stvari i krenuli nazad ka polaznoj tački.

Krenuli smo nazad, a već razmišljamo o povratku. Bude se želje i razmišljanja o mogućnostima dok punimo pluća čistim planinskim vazduhom. Pluća vazduhom, a glavu uspomenama koje su kao slamka spasa u gradskoj gužvi, užurbanosti i haosu. Lepo je kad čovek ima čemu da se vraća, a planine i nova iskustva nas čekaju.

Nadam se da će informacije o steni, kampu i smerovima biti podstrek i inspiracija za neka nova penjanja!

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zaboravljeni smerovi Gornjačke klisure

 Gornjačka klisura nalazi se u istočnoj Srbiji, u oblasti Homolja. Duga je oko 16km, a njene stene alpinisti koriste kao penjački poligon. Svojom konfiguracijom Gornjak zaista predstavlja idealno mesto za trening i vežbu; stena je uglavnom dobrog kvaliteta, pristupi su laki i brzi pa se za jedan dan može povezati više smerova što predstavlja odličnu pripremu za veliku stenu.  Ipak, koliko god dobra donosi penjanje u stenama Gornjačke klisure ponekad, ako se zanesemo, može nam dati lažni osećaj upenjanosti, brzine i efikasnosti. Većina smerova je takve konfiguracije da je samo jedan cug težak i zahtevan dok se ostali relativno lako prolaze. To nam daje osećaj samopouzdanja koji u velikim, težim stenama i te kako biva poljuljan. Već u Sićevu je priča skroz drugačija; teški cugovi su konstantni i naporni, a zamislite tek stenu od 500+ metara visine. Treba dobro razumeti sve prednosti i mane pojedinog penjališta, da bismo bili u mogućnosti da pravilno procenimo svoje sposobnosti u...

Gornjak-mesto neprolazne inspiracije

Članovi alpinističkog odseka Vukan iz Požarevca su stalno aktivni na penjalištu Gornjak. Uređuju planinarske staze, prilaze do smerova, otvaraju nove blokove i penju prvenstvene smerove. Pravi primer staranja o penjalištu od strane lokalnih penjača. Boki (Bojan Trailović) mi je pisao o smeru koji je popeo nedavno. Kaže težak, ali lep, čvrst i penjiv. Odmah sam se zainteresovala, a nije mnogo prošlo da se želje pretvore u realnost. U istom bloku je popeo i jedan prvenstveni smer(Unin greben) te ih sada ima 4. 1.Šrapnelski 2. No-Mi 3.Poligonski 4. Unin greben, fotografija preuzeta od AO Vukan Dogovaramo penjanje u nedelju, Miloš i ja, kao jedna naveza; Boki i Ana Stojanović kao druga. Sa nama je krenuo i Novica Jovanović koji je prvenstveno popeo prve smerove u ovom bloku. Neće da penje, ali želi da nas gleda i daje smernice ako bude potrebno. Veseo susret nakon dugo vremena svima je prijalo.  Do ovog bloka dolazi se iz sela Ždrelo, sa parkinga iznad crkve. Prilaz vodi planinarskom s...

Super G na Veležu

Smer - put kojim se alpinista kreće u steni; nakon prolaska prvi penjači ostavljaju skicu i opis koja ostalima služi kao putokaz. Nakon više ponavljanja smer postaje prepoznatljiv, logičan i pitomiji nego što je to bio na početku. Kada naiđemo na neki trag (stari klin, prusik, omču i sl.) prvih penjača znamo da smo na pravom putu, to uliva sigurnost i podstiće samopouzdanje.  Ipak, kao i u svemu novom...puno nepoznanica vezano za linije smerova, težine i uopšte bilo kakve sveže informacije o istim pozivaju nas i inspirišu. Na Veležu više od 70% smerova nema prvo ponavljanje, što je zaista prava retkost za ovako kvalitetnu i relativno pristupačnu stenu. Super G su prvenstveno popele 1987. godine dve naveze koje su se smenjivale u vođstvu; jednu navezu činili su Laza Radivojac i Edin Durmo, a drugu  Željko Marić i Sead Mujić. Približna visina smera je 340m, a ocenili su ga IV, V.  Prvih 120m metara proteže se  po Davorovom smeru, a na položenoj travnatoj terasi se smer...