Пређи на главни садржај

Gornjački ego trip

Zima je bila idealna za turno skijanje i za to smo je iskoristili. Vikendi na Velikom Vranu, Visočici, Prenju, Bjelašnici i Durmitoru brzo su prošli, a mi smo postali bogatiji za nova turno iskustva. Miloš je uspeo da ostvari možda najvredniji lični rezultat usponom i turno spustom sa vrha Lupoglav (2102m) na planini Prenj. Ovo je jedan od vrhova koji se zbog svoje zahtevnosti, nepristupačnosti i surovosti retko pohodi u zimskim uslovima. 

Nakon aktivne zimske sezone puni poleta, a po malo i setni zbog završetka započinjemo predstojeću letnju.

 Ego trip - smer zanimljivog naziva koji su u centralnoj steni Malog Vukana prvenstveno penjali Nikola Dobrijević i Tanja Janković. Smer je ispenjan u avgustu prošle godine i nije mi poznato da ima ponavljanja. Prvi penjači su ga opisali kao izuzetno psihički napornog sa krtom stenom. Linija je zanimljiva i svaka čast autorima što su je uočili i naravno što su smer uspešno popeli.

Smer se nalazi 70ak metara levo od bivaka, a mi smo pristupili tako što smo ispenjali greben Krša, nastavili dalje ka centralnoj steni, a zatim se jarugom spustili do smera. Spust jarugom je pomalo zarastao, ali postoje strelice koje vam pokazuju putanju. Kada se izađe iz jaruge treba ići u levo ka smeru kroz gusto rastinje. Ta deonica je kratka, a pod smerom je lepo mesto za stajanje. 

Sve vreme tokom pristupa smo imali odličan pogled na smer te smo više puta razmatrali liniju uspona.


Levi deo centralne stene Malog Vukana


 Kada sam stala ispod istog moram priznati da mi je izgledalo lako, penjački lako. Ipak, stene je žuto- braon boje i ni malo ne uliva poverenje. Jedna velika ljuska, na početku smera, ozbiljno preti da padne i treba je izbegavati. Prvi cug se proteže blago položenim terenom sa solidnim hvatovima i gazovima do pod veliki plafon. Pre plafona potrebno je prečiti u levo (ključni detalj smer), a zatim ući u zanimljiv procep, pukotinu i njome nastaviti do prvog štanda.

Miloš pred detaljem prvog cuga

U prvom delu prvog cuga moguće je postaviti solidna međuosiguranja. Glavni problem je na ključnom mestu smera. Detalj je prelazak preko trbuha od naslaganog kamenja i ulazak u procep. Miloš je tu proveo dosta vremena razmatrajući opcije. Tradicionalno penjanje i njegove čari. . . stavlja nas u razne situacije, koje ako prevaziđemo uspešno idemo ka ostvarivanju cilja. Strpljenje, snaga, izdržljivost  i hrabrost su pogon koji nas gura napred. Kao i u životu, potrebno je uhvatiti pravu stvar i na nju se osloniti. 

Pred detalj smo ostavili siguran klin koji će mnogo značiti narednim ponavljačima smera. Značio je i nama. Važna stvar je činjenica da je detalj nemoguće popeti sa rancem. Procep je uzak, toliko da čak i oprema na pojasu ometa kretanje. 

Zanimljiv je različit način prelaska istog detalja; u prvom delu, pred ulazak u procep mora se biti maksimalno pažljiv, precizan i odmeren da se ne bi odlomio neki kamen koji ne treba. Pre ulaska u procep i u njemu potrebno je angažovati svu snagu i čvrsto se odupirati od stenu da bi uspešno prošli deonicu. Lepota suprotnosti. 

Nakon žestoke borbe u procepu stiže olakšanje u vidu prvog štanda. Štand se nalazi u steni. sa leve strane velikog kamenog zuba koji je potencijalno nebezbedan. Štand je opremljen klinovima prvih penjača. 

Kratak rezime prvog cuga: na početku zanimljivo penjanje po blago oborenim pločama sa dobrim hvatovima (ocena V), ključan detalj smera sa velikim i klimavim naslaganim kamenjem, prelazak preko trbuha (VI), ulaz u procep i izvlačenje iz istog. Da ključni detalj nije tako krt penjanje ne bi bilo teže od ocene V (eventualno V+). U trenutnim uslovima nudi psihološki naporno penjanje.

Izlazak iz procepa

Pogled na procep sa prvog štanda 


Nakon prvog štanda penjanje se nastavlja prečkom u desno koja nije teška, ali prelazi preko kratke deonice naslanog kamenja.

Prvi štand 


Prečke su uvek posebno izazovne i zanimljive. Nakon 15ak metara prečke pravim štand, jer  dalje smer nastvlja na gore. Od prečke smer nastavlja sistemom ploča, levo i desno u odnosu na smer Prvomajski. Treći cug je lepo penjanje sa čvrstom stenom i zanimljivim pokretima. 

Smer je visine oko 60 metara, ali dužina penjanja je sigurno između 80 i 90 metara. 

Nakon ispenjanog smera stazom smo se vratili do parkinga kod izvora Četiri lule, odakle smo i pošli. 

Topao i produktivan dan u Gornjačkoj klisuri. Lep početak letnje penjačke sezone. 



Коментари

Популарни постови са овог блога

Zaboravljeni smerovi Gornjačke klisure

 Gornjačka klisura nalazi se u istočnoj Srbiji, u oblasti Homolja. Duga je oko 16km, a njene stene alpinisti koriste kao penjački poligon. Svojom konfiguracijom Gornjak zaista predstavlja idealno mesto za trening i vežbu; stena je uglavnom dobrog kvaliteta, pristupi su laki i brzi pa se za jedan dan može povezati više smerova što predstavlja odličnu pripremu za veliku stenu.  Ipak, koliko god dobra donosi penjanje u stenama Gornjačke klisure ponekad, ako se zanesemo, može nam dati lažni osećaj upenjanosti, brzine i efikasnosti. Većina smerova je takve konfiguracije da je samo jedan cug težak i zahtevan dok se ostali relativno lako prolaze. To nam daje osećaj samopouzdanja koji u velikim, težim stenama i te kako biva poljuljan. Već u Sićevu je priča skroz drugačija; teški cugovi su konstantni i naporni, a zamislite tek stenu od 500+ metara visine. Treba dobro razumeti sve prednosti i mane pojedinog penjališta, da bismo bili u mogućnosti da pravilno procenimo svoje sposobnosti u...

Super G na Veležu

Smer - put kojim se alpinista kreće u steni; nakon prolaska prvi penjači ostavljaju skicu i opis koja ostalima služi kao putokaz. Nakon više ponavljanja smer postaje prepoznatljiv, logičan i pitomiji nego što je to bio na početku. Kada naiđemo na neki trag (stari klin, prusik, omču i sl.) prvih penjača znamo da smo na pravom putu, to uliva sigurnost i podstiće samopouzdanje.  Ipak, kao i u svemu novom...puno nepoznanica vezano za linije smerova, težine i uopšte bilo kakve sveže informacije o istim pozivaju nas i inspirišu. Na Veležu više od 70% smerova nema prvo ponavljanje, što je zaista prava retkost za ovako kvalitetnu i relativno pristupačnu stenu. Super G su prvenstveno popele 1987. godine dve naveze koje su se smenjivale u vođstvu; jednu navezu činili su Laza Radivojac i Edin Durmo, a drugu  Željko Marić i Sead Mujić. Približna visina smera je 340m, a ocenili su ga IV, V.  Prvih 120m metara proteže se  po Davorovom smeru, a na položenoj travnatoj terasi se smer...

Gornjak-mesto neprolazne inspiracije

Članovi alpinističkog odseka Vukan iz Požarevca su stalno aktivni na penjalištu Gornjak. Uređuju planinarske staze, prilaze do smerova, otvaraju nove blokove i penju prvenstvene smerove. Pravi primer staranja o penjalištu od strane lokalnih penjača. Boki (Bojan Trailović) mi je pisao o smeru koji je popeo nedavno. Kaže težak, ali lep, čvrst i penjiv. Odmah sam se zainteresovala, a nije mnogo prošlo da se želje pretvore u realnost. U istom bloku je popeo i jedan prvenstveni smer(Unin greben) te ih sada ima 4. 1.Šrapnelski 2. No-Mi 3.Poligonski 4. Unin greben, fotografija preuzeta od AO Vukan Dogovaramo penjanje u nedelju, Miloš i ja, kao jedna naveza; Boki i Ana Stojanović kao druga. Sa nama je krenuo i Novica Jovanović koji je prvenstveno popeo prve smerove u ovom bloku. Neće da penje, ali želi da nas gleda i daje smernice ako bude potrebno. Veseo susret nakon dugo vremena svima je prijalo.  Do ovog bloka dolazi se iz sela Ždrelo, sa parkinga iznad crkve. Prilaz vodi planinarskom s...