Пређи на главни садржај

Kakav radostan dan!

Prvo penjanje suve stene (tradcionalno) ove godine...Posle napornih treninga u sali jedva sam čekala lepo vreme i priliku da izađem napolje i družim se sa prirodom. Za vikend 15. i 16. maj dogovorili smo penjanje sa Aleksom Srdanov i članovima njegovog AO "Vukan". 
Prvi dan penjali smo u sektoru iznad ribnjaka, odlično zagrevanje i početak. Smerovi kao što su divlja kruška, Vladin greben, JI brid kozijeg roga nude čvrsto i sigurno, lagano penjanje baš kakvo sam želela za početak. Upenjavanje ide po planu, vodim sve smerove, rad na osiguravalštima je odličan, postavljanje opreme takođe. Nedostajao mi je taj fini osećaj u prstima koji imam svaki put kad dodirnem stenu. To čudno peckanje jagodica prstiju koje me inspiriše i podseća na lepe momente doživljene tamo gore. Penjanje sa iskusnim alpinistom kao što je Aleksa mi je zaista prijalo. Pre svega zbog njegovog fantastičnog poznavanja stene Gornjaka koje se nesebično trudio da mi prenese, zbog razgovora o etici koje smo vodili u pauzi između penjanja i filozofskog posmatranja stvari koje su mi proširili vidike i gledanja. Hvala mu na svemu! Prvi dan je prošao brzo, bilo je dinamično i pomalo naporno.
Sutradan sam sa Danijelom dogovorila penjanje u istom sektoru. Želele smo da ponovimo smer koji su Dragan Milošević i Predrag Pavlović ispenjali prvenstveno i ocenili sa VII-. Prvog dana sam ga videla i put mi se učinio veoma zanimljivim i neobičnim. To je čvrsta ploča koja se nalazi na svega metar i po desno od smera JI brid kozijeg roga koji je ocenjen sa IV

Na početku -  "Kakav radostan dan"

Počinje laganim penjanjem gde se nalaze dva zarđala klina koja su deo smeri JI brid kozijeg roga i kasnije nastavlja pločom do ljuske.  U ključnih par metara nalaze se 3 nova klina. Zbog svoje blizine smeru JI brid moguće je kucati ih baš iz ovog smera. Ne znam da li su to prvi penjači radili ili ne, ali svima koji su popeli nekoliko tradicionalnih smeri ocene VII- (a i manje, na primer VI) jasno je koliko je snage i spretnosti potrebno da bi se klin kucao u ovakvoj oceni. U teškim detaljima stavljanje frenda ili čoka koji iz prve odgovara oduzima dovoljno energije i crpi sportistu. Da ne govorimo kada jednom rukom treba da se držimo za mali hvat,nogama na trenju i prebiramo po setu čokova, tražimo odgovarajući. Koliko je snage i umeća potrebno da bi se zakucao klin?! 
Bilo kako bilo, ova dva smera zaista su blizu i ukoliko skrenemo samo metar levo izlazimo iz težine,a metar desno ulazimo u ploču koju bih ocenila kao VIII. Da li se to može nazvati alpinističkim smerom? Po ovakvim karakteristikama više podseća na sportsko-penjački.
Ocena koju su dali prvi penjači je precenjena. Smer je ocene VI. Prvim penjačima se često dešava da pogrešno procene,to je normalno. Nije isto penjati smer koji je neopremljen potpuno i kasnije ga ponoviti kada g opremimo klinovima. Međutim ovaj smer je jedan od penjača,koji je penjao prvenstveno, ponovio i opet dao istu ocenu. Takođe, precenjivanje smera se može desiti na početku sezone, kada smo neupenjani pa nam sve izgleda teže nego što zaista jeste. Ovaj smer je popet pri kraju penjačke sezone pa me čudi kako se desilo da nosi ocenu i po težu nego što, po mom mišljenju(i mišljenju mog supenjača) zaista jeste. Poslednjih 15 metara je u stvari smer JI brid kozijeg roga.
Zbog činjenica da linija prvenstvenih penjača ne prelazi 20m, prvih par metara je smer JI brid kozijeg roga i poslednjih 15 metara takođe, pitanje je da li se ovo može nazvati alpinističkim smerom jer ne prelazi visinu od 50 metara. U vodiču Siniše Vujića JI brid kozijeg roga označen je kao smer od 50m. Prvi rastežaj je dužine 35 metara, koliko smo i mi izmerile. Originalna linija prvih penjača je oko 20m što se može nazvati varijantom smera JI brid kozijeg roga, ali nikako smeri samom po sebi. 
Želim da verujem da ovakva greška nije učinjena namerno. Etika je osnovna stvar kojom se alpinisti vode. Verujemo nekom da je nešto popeo, jer je neke stvari nemoguće dokumentovati,tačnije dokazati. Smer od 500m na primer, penjač kaže da je ispenjao slobodno, a ako se u nekom delu u 358m uhvatio za komplet mi to ne možemo da vidimo i nikako da znamo. Verujemo jedni drugima na reč i ne sumnjamo u ono što smo čuli. Volela bih da tako ostane, da ne dovodimo u pitanje verodostojnost nečijih reči i postupaka. Naš sport se zasniva na etici i nikako ne bi valjalo kada bismo uprljali taj dragulj.

"Kakav radostan dan" VI

Volela bih da još neko ponovi smer i kaže svoje mišljenje o istom. Može se desiti i meni da sam pogrešila u proceni, ali bogato iskustvo u penjanjima smeri ove ocene ( i sportsko penjačkih i tradicionalnih) mi daje pravo da izrazim svoje mišljenje.
Posle ovoga  prvo ponavljanje smera "Za Anin rođendan". Prava poslastica. Zahtevno, konstantno penjanje ocene V+ u detalju. Smer prati prirodnu pukotinu koja preči stenu celom dužinom., konstantne ocene V. Prvi cug je oko 45 metara. Kasnjie nastavlja lakšim grebenom udesno do vrha stene gde se nalazi stari grad. Mesta za međuosiguranja su retka i zbog ovoga smer nikako nije preporučljiv za početnike. Takođe nije lako čitljiv jer granica između onog gde ima sve i nema ništa je vrlo blizu i linija je tanka. Više o ovom smeru, kao i tradcionalnom penjanju u Gornjačkoj klisuri možete pogledati na linku na kraju teksta.
Beše ovo za nas vrlo radostan dan, šta više dva u nizu.
"Za Anin rođendan", 100m, V+


Коментари

Популарни постови са овог блога

Nebeska vrata

 Pomalo tužna, razočarana i zabrinuta  započinjem pisanje utisaka iz fantastičnog smera koji se nalazi u Sićevu, u severnoj steni Oblika. Smer Nebeska vrata prvenstveno su popeli Aleksandar Aničin i Predrag Kostić davne 1983, visok je 240m, a ocenili su ga V+. To je bio prvi smer na desnoj strani klisure i linija je očigledna. Skica i opis smera, iz alpinističkog vodiča Sićevačka klisura, 1997.(Simić D,  Ljubojević M.)  Foto skica smera, autor Miloš Milanović Obzirom da planinarski dom u Ostrovici više ne postoji, pristup, odnosno polazna tačka je sada nešto drugačija. Polazna tačka ka smeru je mali parking sa desne strane, oko 200m pre manastira Sveta Petka. Tu se nalazi tabla za skretanje levo ka manastiru i tu je moguće ostaviti auto. Odatle preko železničkog mosta, pored kamenoloma i sve vreme pored pruge dublje u klisuru do prvog tunela. Popeti se na tunel, a zatim gustom šumom na gore i u levo do grebena. Do smera je potrebno oko 40 minuta. Šuma iznad tunela je...

Žijevo i Prokletije

Tabor alpinista Srbije, pod komandnom palicom Komisije za alpinizam, a pokroviteljstvom Planinarskog Saveza Srbije ove godine održan je od 10-20 jula na dve različite lokacije. Par dana upenjavanja na dobro nam poznatom i ništa manje izvanrednom penjalištu Kučkih planina, Žijevu bili su uvod za opako penjanje u Prokletijama. Kamp je ove, za razliku od prethodnih,a naročito prošle godine bio neobično prazan i tih. Domaćina je bilo zaista malo, većina se posvetila poslu silom prilika pa vremena za penjanje nije ostalo. Nisu se čuli razdragani dečiji glasići i smeh sa svih strana. Sreća da je tu kombi Slovenaca, koji kao zapete puške čekaju da popnu nešto dugo,teško i previsno. Ekipa je došla iz Tržiča sa vođom Slavkom Rožičem. Prvi dan već napadaju nepenjani greben iznad kampa, ali se ja posle jutarnjeg odmora popodne odlučujem za sportske smeri. Postoje izbušena dva na izuzetnoj steni. Srđan me džentlmenski pušta da vodim govoreći da ocena sigurno nije veća od 7-. Angažovala sam...

Zaboravljeni smerovi Gornjačke klisure

 Gornjačka klisura nalazi se u istočnoj Srbiji, u oblasti Homolja. Duga je oko 16km, a njene stene alpinisti koriste kao penjački poligon. Svojom konfiguracijom Gornjak zaista predstavlja idealno mesto za trening i vežbu; stena je uglavnom dobrog kvaliteta, pristupi su laki i brzi pa se za jedan dan može povezati više smerova što predstavlja odličnu pripremu za veliku stenu.  Ipak, koliko god dobra donosi penjanje u stenama Gornjačke klisure ponekad, ako se zanesemo, može nam dati lažni osećaj upenjanosti, brzine i efikasnosti. Većina smerova je takve konfiguracije da je samo jedan cug težak i zahtevan dok se ostali relativno lako prolaze. To nam daje osećaj samopouzdanja koji u velikim, težim stenama i te kako biva poljuljan. Već u Sićevu je priča skroz drugačija; teški cugovi su konstantni i naporni, a zamislite tek stenu od 500+ metara visine. Treba dobro razumeti sve prednosti i mane pojedinog penjališta, da bismo bili u mogućnosti da pravilno procenimo svoje sposobnosti u...