Пређи на главни садржај

Gornjak-mesto neprolazne inspiracije

Članovi alpinističkog odseka Vukan iz Požarevca su stalno aktivni na penjalištu Gornjak. Uređuju planinarske staze, prilaze do smerova, otvaraju nove blokove i penju prvenstvene smerove. Pravi primer staranja o penjalištu od strane lokalnih penjača.

Boki (Bojan Trailović) mi je pisao o smeru koji je popeo nedavno. Kaže težak, ali lep, čvrst i penjiv. Odmah sam se zainteresovala, a nije mnogo prošlo da se želje pretvore u realnost. U istom bloku je popeo i jedan prvenstveni smer(Unin greben) te ih sada ima 4.

1.Šrapnelski 2. No-Mi 3.Poligonski 4. Unin greben, fotografija preuzeta od AO Vukan


Dogovaramo penjanje u nedelju, Miloš i ja, kao jedna naveza; Boki i Ana Stojanović kao druga. Sa nama je krenuo i Novica Jovanović koji je prvenstveno popeo prve smerove u ovom bloku. Neće da penje, ali želi da nas gleda i daje smernice ako bude potrebno. Veseo susret nakon dugo vremena svima je prijalo.

 Do ovog bloka dolazi se iz sela Ždrelo, sa parkinga iznad crkve. Prilaz vodi planinarskom stazom koju su Novica i Boki markirali. Boje se ne vide baš jasno, ali stazu nije teško pratiti. U jednom momentu sa staze se skreće desno i tu Novica vadi pribor za obeležavanje.

Novica obeležava stazu

Napravili smo čovečuljak od kamenja i pažljivo obeležili stazu do ulaza u smerove. Blok je nestvaran, izrazit, čvrst i izgleda teško, da bi se do njega stiglo potrebno je oko sat vremena. Vredi.
 Prvo penjemo smer Šrapnelski koji do sada nema slobodnog ponavljanja. Počinje laganim terenom, ali već nakon 15ak metara penjanje postaje ozbiljno. Otvoreni žljeb koji je konstantan i nema puno mesta za međuosiguranja. U žljebu postoje ukupno 4 klina od kojih su 2 od prvih penjača, a druga dva od prvih ponavljača smera :) 
Foto Bojan Trailović, smer Šrapnelski

Korisni su svi i mnogo olakšava činjenica da kad je teško ne mora mnogo da se razmišlja o međuosiguranjima. Težina je konstantna, a obzirom da penjem prva teško mi je da razmišljam o oceni, to je zadatak drugog penjača. Ipak, kad umorna dođem na štand zaključujem da to sigurno mora biti VI, a verovatno i VI+ obzirom da su na mnogo mesta gazovi na trenje, a hvatovi za ruke baš sitni. Uspela sam da postavim dva čoka i frend. Uvek je izazov naći pravu meru postavljanja međuosiguranja, čine nas bezbednijim ali isto tako troše snagu jer se držimo u nezgodnim položajima da bi ih postavili. Ponovo je stvar u balansu između straha, želje za sigurnošću i efikasnog penjanja, tj štednje energije. Lepota sporta.


Drugi smer nema ponavljanja i ocena je teža. Zove se No- Mi jer su prvi penjači Novica i Miki Janković. Oba smera popeta su 2015.godine, zaista vredni usponi.
No-Mi, skicu napravio Miloš Milanović

 Smerovi dele prvi štand, ali ne i prvi cug penjanja.
Ponovo lako na ulazu, a zatim teško penjanje. Prvi je detalj obilaska previsa gde su prvi penjači ostavili jedan klin. Dalje se nastavlja otvorenim željenom do ispod dve pukotine, leve i desne.  Ispod pukotina, u rupi, pravimo štand. Na štandu smo ostavili siguran klin. Smer prati levu pukotinu koja nudi zaista teško penjanje ocene VII. Nema konkretnih hvatova, a gazi se trenje. Težina traje svega nekoliko metara, ali je teška za slobodno penjanje. Prvi penjači su je ocenili A1. U pukotini je takođe ostao jedan klin. Nakon izlaska iz težina ide se levo i potom bridom na vrh stene. Oba smera su duga 70m.
Detalji smera
Silaz iz barijere je levo kroz šumu i potom siparom do pod smerove. Oba smera smo popeli pre izlaska sunca, a zatim smo se rasterećeno spakovali i lagano krenuli dole.
Nakon kafe i rashlađivanja u restoranu stižu Ana i Boki koji su ispenjali prvenstveni smer u steni Triangl. Više informacija o smeru na fb profilu AO Vukan. 
Lep i uspešan vikend sa dobrim domaćinima. Vratićemo se u Gornjak i jedva čekamo da istražimo neku novu stenu. 



Коментари

Популарни постови са овог блога

Žijevo i Prokletije

Tabor alpinista Srbije, pod komandnom palicom Komisije za alpinizam, a pokroviteljstvom Planinarskog Saveza Srbije ove godine održan je od 10-20 jula na dve različite lokacije. Par dana upenjavanja na dobro nam poznatom i ništa manje izvanrednom penjalištu Kučkih planina, Žijevu bili su uvod za opako penjanje u Prokletijama. Kamp je ove, za razliku od prethodnih,a naročito prošle godine bio neobično prazan i tih. Domaćina je bilo zaista malo, većina se posvetila poslu silom prilika pa vremena za penjanje nije ostalo. Nisu se čuli razdragani dečiji glasići i smeh sa svih strana. Sreća da je tu kombi Slovenaca, koji kao zapete puške čekaju da popnu nešto dugo,teško i previsno. Ekipa je došla iz Tržiča sa vođom Slavkom Rožičem. Prvi dan već napadaju nepenjani greben iznad kampa, ali se ja posle jutarnjeg odmora popodne odlučujem za sportske smeri. Postoje izbušena dva na izuzetnoj steni. Srđan me džentlmenski pušta da vodim govoreći da ocena sigurno nije veća od 7-. Angažovala sam...

Zaboravljeni smerovi Gornjačke klisure

 Gornjačka klisura nalazi se u istočnoj Srbiji, u oblasti Homolja. Duga je oko 16km, a njene stene alpinisti koriste kao penjački poligon. Svojom konfiguracijom Gornjak zaista predstavlja idealno mesto za trening i vežbu; stena je uglavnom dobrog kvaliteta, pristupi su laki i brzi pa se za jedan dan može povezati više smerova što predstavlja odličnu pripremu za veliku stenu.  Ipak, koliko god dobra donosi penjanje u stenama Gornjačke klisure ponekad, ako se zanesemo, može nam dati lažni osećaj upenjanosti, brzine i efikasnosti. Većina smerova je takve konfiguracije da je samo jedan cug težak i zahtevan dok se ostali relativno lako prolaze. To nam daje osećaj samopouzdanja koji u velikim, težim stenama i te kako biva poljuljan. Već u Sićevu je priča skroz drugačija; teški cugovi su konstantni i naporni, a zamislite tek stenu od 500+ metara visine. Treba dobro razumeti sve prednosti i mane pojedinog penjališta, da bismo bili u mogućnosti da pravilno procenimo svoje sposobnosti u...

Alpinistički dragulj- Romanija

Na Romaniji sam sa Lazom popela svoj prvi alpinistički smer, Centralni brid. Još uvek rado prepričava anegdotu kada me je nakon ispenjanog smera pitao kako mi se čini alpinizam, a ja odgovorila dosadno, da je sve mogao da očekuje na svetu sem takvog odgovora. A meni je stvarno  tada bilo dosadno, mlada i sportski penjač u vrhunskoj formi tragala sam za teškim pokretima i sitnim hvatovima. Toga nije bilo, ali moram priznati da me je zaintrigiralo kada mi je Laza rekao "ti ćeš sigurno biti alpinista". Iz poverenja, ali i želje da otkrijem da li će se to stvarno desiti prihvatala sam njegove predloge da penjemo još neke smerove. Drugi smer koji smo penjali bio je Okomiti i tu mi se alpinizam učinio težak. Nakon toga sam uz Lazino mentorstvo nastavila da istražujem i sva penjačka, alpinistička i životna iskustva dovela su me ovde gde jesam. Romanija sa svojim fenomenalnim ambijentom i atraktivnim, teškim smerovima  i danas je za mene interesantni alpinistički poligon. Sezon...