Članovi alpinističkog odseka Vukan iz Požarevca su stalno aktivni na penjalištu Gornjak. Uređuju planinarske staze, prilaze do smerova, otvaraju nove blokove i penju prvenstvene smerove. Pravi primer staranja o penjalištu od strane lokalnih penjača.
Boki (Bojan Trailović) mi je pisao o smeru koji je popeo nedavno. Kaže težak, ali lep, čvrst i penjiv. Odmah sam se zainteresovala, a nije mnogo prošlo da se želje pretvore u realnost. U istom bloku je popeo i jedan prvenstveni smer(Unin greben) te ih sada ima 4.
 |
1.Šrapnelski 2. No-Mi 3.Poligonski 4. Unin greben, fotografija preuzeta od AO Vukan |
Dogovaramo penjanje u nedelju, Miloš i ja, kao jedna naveza; Boki i Ana Stojanović kao druga. Sa nama je krenuo i Novica Jovanović koji je prvenstveno popeo prve smerove u ovom bloku. Neće da penje, ali želi da nas gleda i daje smernice ako bude potrebno. Veseo susret nakon dugo vremena svima je prijalo.
Do ovog bloka dolazi se iz sela Ždrelo, sa parkinga iznad crkve. Prilaz vodi planinarskom stazom koju su Novica i Boki markirali. Boje se ne vide baš jasno, ali stazu nije teško pratiti. U jednom momentu sa staze se skreće desno i tu Novica vadi pribor za obeležavanje.
 |
Novica obeležava stazu |
Napravili smo čovečuljak od kamenja i pažljivo obeležili stazu do ulaza u smerove. Blok je nestvaran, izrazit, čvrst i izgleda teško, da bi se do njega stiglo potrebno je oko sat vremena. Vredi.
Prvo penjemo smer Šrapnelski koji do sada nema slobodnog ponavljanja. Počinje laganim terenom, ali već nakon 15ak metara penjanje postaje ozbiljno. Otvoreni žljeb koji je konstantan i nema puno mesta za međuosiguranja. U žljebu postoje ukupno 4 klina od kojih su 2 od prvih penjača, a druga dva od prvih ponavljača smera :)
 |
Foto Bojan Trailović, smer Šrapnelski |
Korisni su svi i mnogo olakšava činjenica da kad je teško ne mora mnogo da se razmišlja o međuosiguranjima. Težina je konstantna, a obzirom da penjem prva teško mi je da razmišljam o oceni, to je zadatak drugog penjača. Ipak, kad umorna dođem na štand zaključujem da to sigurno mora biti VI, a verovatno i VI+ obzirom da su na mnogo mesta gazovi na trenje, a hvatovi za ruke baš sitni. Uspela sam da postavim dva čoka i frend. Uvek je izazov naći pravu meru postavljanja međuosiguranja, čine nas bezbednijim ali isto tako troše snagu jer se držimo u nezgodnim položajima da bi ih postavili. Ponovo je stvar u balansu između straha, želje za sigurnošću i efikasnog penjanja, tj štednje energije. Lepota sporta.
Drugi smer nema ponavljanja i ocena je teža. Zove se No- Mi jer su prvi penjači Novica i Miki Janković. Oba smera popeta su 2015.godine, zaista vredni usponi.
 |
No-Mi, skicu napravio Miloš Milanović |
Smerovi dele prvi štand, ali ne i prvi cug penjanja.
Ponovo lako na ulazu, a zatim teško penjanje. Prvi je detalj obilaska previsa gde su prvi penjači ostavili jedan klin. Dalje se nastavlja otvorenim željenom do ispod dve pukotine, leve i desne. Ispod pukotina, u rupi, pravimo štand. Na štandu smo ostavili siguran klin. Smer prati levu pukotinu koja nudi zaista teško penjanje ocene VII. Nema konkretnih hvatova, a gazi se trenje. Težina traje svega nekoliko metara, ali je teška za slobodno penjanje. Prvi penjači su je ocenili A1. U pukotini je takođe ostao jedan klin. Nakon izlaska iz težina ide se levo i potom bridom na vrh stene. Oba smera su duga 70m.
 |
Detalji smera |
Silaz iz barijere je levo kroz šumu i potom siparom do pod smerove. Oba smera smo popeli pre izlaska sunca, a zatim smo se rasterećeno spakovali i lagano krenuli dole.
Nakon kafe i rashlađivanja u restoranu stižu Ana i Boki koji su ispenjali prvenstveni smer u steni Triangl. Više informacija o smeru na fb profilu AO Vukan.
Lep i uspešan vikend sa dobrim domaćinima. Vratićemo se u Gornjak i jedva čekamo da istražimo neku novu stenu.
Коментари
Постави коментар