Пређи на главни садржај

Elegantni smer na Romaniji

Kad smo poslednji put bili na Romaniji još jedna od ideja za penjanje bio je upravo ovaj smer koji svojim nazivom inspiriše i poziva- Elegantni. 

Pitala sam se kakav li je to smer, ima li lepih pokreta, a da li je težak nisam se pitala ni jednog momenta, znala sam da jeste. Većina smerova na Romaniji je zaista teška, mnogi nisu popeti slobodno još uvek, a oni koji jesu nose zaista visoke ocene.

Nakon raspitivanja o smeru, Tomba nam je rekao da je popet slobodno još davno, ocenjen sa VII- i da na štandovima sada postoje boltovi. 

Elegantni smer nalazi se u steni levo od čuvenog romanijskog zuba i takođe levo od boltovanog smera Sreća koji smo penjali pre dve godine. 

U nedelju rano ujutru krećemo iz Užica i za oko tri sata vožnje stižemo do Carevih voda. Nastavljamo potom makadamom do lokaliteta Balvanište i otprilike 300m niže na malom proširenju ostavljamo auto. Nekada smo stizali do Balvaništa i tu se parkirali, ali sada je put presečen velikim kanalom kojim prolazi voda i za niže automobile je bolja opcija ne upuštati se u akciju prelaska. 

Na parkingu zatičemo dobro nam poznat auto Vlade i Marije Pajić koji su već ispod stena. Miloš i ja krećemo uspon kroz borovu šumu koja nas uvek iznova oduševi. 

Romanijski dragulj

Ovog puta kod izvora nastavljamo malo levo i dolazimo do Novakove njive. Tu smo zatekli nekoliko novoizgrađenih klupa pa nakon kratkog odmora nastavljamo dalje do stena. 

Sećam se kad sam prvi put bila na Romaniji sa Lazom da mi je ova staza, koja na mestima ima sajlu izgledala zastrušujuće, strmo i nebezbedno. Zamislite dete koje je došlo iz ravnice i prvi put prolazi eksponiranu stazu gde je na momente potrebno hvatati stenu. Laza nas je tada hrabrio da tuda prolaze planinari, a da nama penjačima to ne predstavlja nikakav problem. Ipak, meni je penjanje tada bilo prirodnije nego hodanje po ovakvom terenu. 

Dolazimo do pod stenu i radosno ulazimo u razgovor sa Vladom i Marijom koji su završili penjanje Zapadnog brida zuba. Opremamo se i krećemo sa usponom. Vlado i Marija odlaze u Centralni stup dok Miloš i ja krećemo u Elegatni smer.

CUG 1: Prva dužina je izuzetno zatravljena i vrlo zahtevna za penjanje. Na mestima je praktično nemoguće uhvatiti se za stenu već napredujemo tako što se hvatamo za travu i gazimo na velike zemljane police. Postoje stari klinovi, čije je stanje upitno iako neki od njih izgledaju dobro. Ovaj cug je pravi psiho test, krušljivo, sa velikom travom i teško penjanje. Detalj prve dužine je pred štand, gde treba proći preko velikog zaglavljenog kamena, ocena je oko V, ali je stena čista, ne i preterano čvrsta. Štand je na dobrom mestu, pre početka teškog penjanja

CUG 2: Naredni cug izgleda lepo i čvrsto. Na samom početku je vrlo nezgodan detalj gde je preko malih hvatova i loših gazova potrebno prebaciti se preko trbuha i ući u pukotinu /kamin. Penjanje u kaminu je takođe nezgodno, ali mogućnosti postavki međuosiguranja su dobra i stena je čvrsta. Ima takođe i puno starih klinova obzirom da je ovo prvo popeto tehnički. 
Pogled na drugi cug

Štand se nalazi po završetku kamina na izuzetno nezgodnom mestu gde smo jedva uspeli da se spakujemo. Štand je viseći i pored starih klinova ojačan je boltom. 

Detalji u kaminu

CUG 3: Penjanje dalje nastavlja pločama koje su zapravo ključna težina smera. Miloš kreće u vođstvo i nailazi na probleme već nakon prvih nekoliko metara. Hvatovi su vrlo nezgodno pozicionirani, a gaženje je po glatkoj ploči koja me podseća na ogledalo, toliko je ravna. Od međusogiruanja tu su stari klinovi  i ništa više praktično nije moguće zaglaviti. Stena je puna trave i na mestima krušljiva. Miloš je u više navrata pokušao slobodno da popne, ali nije uspeo da reši detalj. Hrabro je kretao, ali se svaki put u čudu vraćao korak u nazad. Znala sam da je teško, jer on retko kad odustaje, uvek traži rešenje i razmatra sve do najsitnijeg detalja. Nakon prvog detalja težina ne popušta ali je na mestima penjanje za nijansu lakše i uspeva da penje slobodno sve do narednog štanda.



Ja sam pokušala slobodno da popnem smer, tj detalj, ali nisam uspela da nađem rešenje. Nogama ne gazim ništa, a rukama nemam šta da hvatam. Naredni hvat je loša zatravljena polica i daleko je. Uhvatila sam se za komplet i detalj prešla na A0. Dalje nastavljam slobodno da penjem po baš teškom terenu. 

Detalji iz ploče

CUG 4: Poslednja dužina nudi zaista lepo penjanje sistemom ploča i žljebova sa takođe dosta klinova. Neki izgledaju sigurno, a većina su iskrivljeni i izuvijani. Stena je na mestima krušljiva i potrebno je biti oprezan. 

Na vrhu smo srećni, ali u isto vreme nezadovoljni jer nismo uspeli slobodno da popnemo smer. 
Zaključili smo da se smer verovatno izmenio vremenom, da je stena ljuspičasta i da je moguće da su neki hvatovi nestali, odronom ili ih je trava prosto "pojela". 
Svaka čast starim penjačica koji su to penjali slobodno! Mi se danas za to nismo osećali spremno. Smer je svakako moguće popeti slobodno, ali uz obavezno čišćenje od trave i ostalih nesigurnih kamenja, kao i zamene starih klinova onim sigurnim. 

Linija smera je fantastična, na teškom delu stene i vrlo izazovna. Da bi smer bio moguć za slobodno penjanje potrebno je preduzeti prethodno opisane korake, jer je u suprotnom stvarno jako jako teško.


Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Nebeska vrata

 Pomalo tužna, razočarana i zabrinuta  započinjem pisanje utisaka iz fantastičnog smera koji se nalazi u Sićevu, u severnoj steni Oblika. Smer Nebeska vrata prvenstveno su popeli Aleksandar Aničin i Predrag Kostić davne 1983, visok je 240m, a ocenili su ga V+. To je bio prvi smer na desnoj strani klisure i linija je očigledna. Skica i opis smera, iz alpinističkog vodiča Sićevačka klisura, 1997.(Simić D,  Ljubojević M.)  Foto skica smera, autor Miloš Milanović Obzirom da planinarski dom u Ostrovici više ne postoji, pristup, odnosno polazna tačka je sada nešto drugačija. Polazna tačka ka smeru je mali parking sa desne strane, oko 200m pre manastira Sveta Petka. Tu se nalazi tabla za skretanje levo ka manastiru i tu je moguće ostaviti auto. Odatle preko železničkog mosta, pored kamenoloma i sve vreme pored pruge dublje u klisuru do prvog tunela. Popeti se na tunel, a zatim gustom šumom na gore i u levo do grebena. Do smera je potrebno oko 40 minuta. Šuma iznad tunela je...

Žijevo i Prokletije

Tabor alpinista Srbije, pod komandnom palicom Komisije za alpinizam, a pokroviteljstvom Planinarskog Saveza Srbije ove godine održan je od 10-20 jula na dve različite lokacije. Par dana upenjavanja na dobro nam poznatom i ništa manje izvanrednom penjalištu Kučkih planina, Žijevu bili su uvod za opako penjanje u Prokletijama. Kamp je ove, za razliku od prethodnih,a naročito prošle godine bio neobično prazan i tih. Domaćina je bilo zaista malo, većina se posvetila poslu silom prilika pa vremena za penjanje nije ostalo. Nisu se čuli razdragani dečiji glasići i smeh sa svih strana. Sreća da je tu kombi Slovenaca, koji kao zapete puške čekaju da popnu nešto dugo,teško i previsno. Ekipa je došla iz Tržiča sa vođom Slavkom Rožičem. Prvi dan već napadaju nepenjani greben iznad kampa, ali se ja posle jutarnjeg odmora popodne odlučujem za sportske smeri. Postoje izbušena dva na izuzetnoj steni. Srđan me džentlmenski pušta da vodim govoreći da ocena sigurno nije veća od 7-. Angažovala sam...

Zaboravljeni smerovi Gornjačke klisure

 Gornjačka klisura nalazi se u istočnoj Srbiji, u oblasti Homolja. Duga je oko 16km, a njene stene alpinisti koriste kao penjački poligon. Svojom konfiguracijom Gornjak zaista predstavlja idealno mesto za trening i vežbu; stena je uglavnom dobrog kvaliteta, pristupi su laki i brzi pa se za jedan dan može povezati više smerova što predstavlja odličnu pripremu za veliku stenu.  Ipak, koliko god dobra donosi penjanje u stenama Gornjačke klisure ponekad, ako se zanesemo, može nam dati lažni osećaj upenjanosti, brzine i efikasnosti. Većina smerova je takve konfiguracije da je samo jedan cug težak i zahtevan dok se ostali relativno lako prolaze. To nam daje osećaj samopouzdanja koji u velikim, težim stenama i te kako biva poljuljan. Već u Sićevu je priča skroz drugačija; teški cugovi su konstantni i naporni, a zamislite tek stenu od 500+ metara visine. Treba dobro razumeti sve prednosti i mane pojedinog penjališta, da bismo bili u mogućnosti da pravilno procenimo svoje sposobnosti u...