Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за 2019

Velež - bajka o divljini

Ceo oktobar je bio neverovatno sunčan, prijatan i topao. Krajem meseca ukazala se  prilika za posetu famoznoj steni Veleža koju smo rado iskoristili. Poslednjeg vikenda je organizovan alpinistički kamp "Srce Veleža" sa ciljem promocije regiona kao idealnog poligona za sve outdoor aktivnosti. Obzirom da je put dug, a vremenska prognoza dobra odlučujemo se da odemo jedan dan ranije i tako ostavimo mogućnost za penjanje dva smera.  Za ovo područje izdat je alpinistički vodič, autori su Dragan Ilić i Emira Hukić, ali obzirom da dolazimo pre svih još uvek ga nismo imali. Imamo stare skice, po neki opis, informacije od prijatelja.  Dan je znatno kraći nego u toplim letnjim mesecima. Postavili smo šator, prikupili drva za vatru,večerali i spremno sačekali pad temperature i nestanak svetlosti. Praistorijski televizor nam prikazuje žive slike koje se strpljivo roje u našim glavama. Mnoge zadržavam za sebe, ali jedna mi ostavlja najjači utisak. Divljina kojom smo okruženi,

Mikijev stub u Gornjaku

Gornjačka klisura je, čini mi se jedno od najposećenijih alpinističkih penjališta kod nas. Nije daleko od Beograda, pristupi su relativno kratki, stena čvrsta, ima i boltovanih smerova..uopšteno govoreći lepo, pristupačno i uređeno penjalište. Kada se nečim bavite dugo, intenzivno i strastveno posle određenog vremena dođete do stadijuma gde shvatate da vas stari putevi više nigde ne vode. Uvek ima mesta za napredak, ali je potrebni pronaći novi put i nove izazove. Došao je momenat kada sam shvatila: popela  sam skoro sve kvalitetne i vredne smerove (u Gornjaku), kuda dalje? Misli mi se vraćaju na čoveka koji i posle celog svog penjačkog staža ima motivaciju za nove projekte i smerove, Aleksa Srdanov. Lako pronalazim informacije koje želim i predlažem da za vikend penjemo Mikijev stub. Smer se nalazi u markantnoj steni iznad kamenoloma. Aleksa je jednom vodio tu mene i Danijelu, dragoceno iskustvo. Smer broj 1- Mikijev stub. Fotografija preuzeta sa fb profila AO Vukan Pristup je

Severna strana Grand Paradisa

Veliki raj, najviši vrh zapadnih Alpa i Italije- 4061 mnv. Nalazi se u dolini Aosta, a moguće mu je pristupiti iz dva planinarska doma. Jedan, našim planinarima dobro poznat, rifugio Vitorio Emanuele i drugi, pogodniji za penjanje severne strane, rifugio Federico Chabod. Do rifugia Chabod stigli smo za 2 sata i 20 minuta, savladavši oko 1000m visinske razlike. Staza polazi sa parkinga koji je na 1800mnv, dobro je uređena i lako uočljiva. Prvi deo staze je strm, sa konstantnim usponom. Predeo je divan, zelenilo, planinski vrhovi, reka koju formira voda od topljenja glečera. Pristup ka planinarskom domu  Sve vreme gledamo severnu stranu, izgleda kao da nam je na dohvat ruke. Psihički se pripremam za ono što nas sutra čeka. Vizuelizacija mi uvek mnogo pomaže, zamišljam svaki korak i to detaljno. Od večernjeg pakovanja opreme, preko ustajnja, pristupa smeru, osećaja pred početak penjanja, naravno zamišljam i penjanje,vrh i silaz. Odlična tehnika za smirivanje i pripremu pred uspon.

Severna stena Triglava

Triglav - sinonim za strpjenje, upornost i nadu.  Na dugo čekano, marljivo planirano i željeno putovanje krenuli smo u ponedeljak. Ponedeljak kao početak nove radne nedelje, kao dan sa najmanje gužvi u sezoni godišnjih odmora, počinje na slovo p kao pobeda. Osećam se spremno, upenjano, dovoljno informisano. U dolinu Vrata stižemo oko pet sati popodne i smeštamo se u Aljažev dom. Ne odvajamo pogled od stene, pokušavajući da utvrdimo liniju smera. Penjaćemo Skalašku, 500m, ocene V, a zatim na vrh stene izaći Lađom ili Čopovim steberom. Lađa je najlakši izlaz na vrh, 500m ocene do IV, a o legendarnom Čopovom steberu ne treba mnogo govoriti.  Odluku ćemo doneti na licu mesta u zavisnosti od vremenskih prilika, količine umora, brzine penjanja i preostalog raspoloživog vremena.  Severna stena Triglava u magli Jutro je vedro i sunčano, ali je promena vremena najavljena već u 17h. Zbog toga smo ušli u smer sa prvim svitanjem. Skalaška počinje laganim penjanjem,  koje je najbol

Magični Prenj

Umesto uvoda: Brz protok informacija, nedostatak vremena, ekspanzija društvenih mreža gde lako objavljujemo, još lakše lajkujemo, a najmanje se udubljujemo....ima uticaj i na mene. Postali smo malo lenji (čak i mi koji imamo osećaj da stalno nešto radimo) i naviknuti na brzo, često nam je i to sporo pa bismo hteli odmah. Priču, inspiraciju, dobar smer.... Blog je neaktivan već 4 duge godine. Tako kratak, a opet dug period. Desilo se mnogo, penjalo se nekad više, nekad manje, pisalo ni malo.  Povremenim razgovorima sa prijateljima, poznanicima i ostalim zainteresovanima shvatam potrebu ponovnog aktiviranja bloga. Hvala im i nadam se da će uživati u čitanju, makar upola kao ja u proživljavanju istog. Ovo je kao početak, nije lako, ali nadam se da će biti vredno. Planinski masiv Prenj nalazi se u istočnoj Hercegovini. O penjanu tamo najviše sam slušala od mentora i trenera Laze koji se alpinizmom bavio na tom području. Mnoge su kockice trebale da se sklope da konačno posetimo