Пређи на главни садржај

Poslednji voz za Prenj

Društvene mreže su postale neizostavni deo našeg života, hteli mi to da priznamo ili ne. Često se, sa pravom, žalimo kako su dosadne i besmislene, a opet ih ponovo posećujemo. Želja čoveka da bude u toku sa aktuelnim dešavanjima i mogućnost ispunjenja iste je imperativ uspeha i  napretka u eri globalnog ubrzanog protoka informacija.
 Davno sam naučila da alpinističke uspone ne možemo planirati u skladu sa svojim slobodnim vremenom i željama. Moramo se prilagoditi planini, ona nama neće. Videla sam da su Edin i Irijan Durmo napravili prvenstvene uspone u zaleđenim vodopadima na Prenju. Linkovi ka njihovim objavama:

Priča o dva "Draga" prenjska slapa
Prenjska ledna fantazija 

Vodopadi izgledaju fenomenalno, a mi smo odmah počeli da prikupljamo informacije kako ih pronaći. Shvatila sam da se nalaze na vrlo nepristupačnom terenu gde je zimi, zbog velikih snegova i lavinoznog terena praktično nemoguće pristupiti. Dodatno otežava činjenica da nikada tamo nismo bili, ali uz ključne informacije koje smo dobili od Tombe i Irijana sa lakoćom pronalazimo vodopade.
Pristup je sledeći: Auto parkirati na Strelištu kod Konjičke Bijele, odakle polazi markirana planinarska staza ka kući Jezerce. Staza na samom početku vodi desno, ne pravo preko Strelišta i nakon otprilike 1 km odvaja se levo u šumu preko kamenog nasipa. Šumom pratiti dobro markiranu stazu dok se ne dođe do prvog znaka "Pazi mine". Znak više nije na drvetu, već leži na zemlji. Od početka staze do znaka treba oko sat vremena i 45 minuta hoda. Kod znaka skrenuti desno u udolinu (cirk) gde se nalaze vodopadi. Prvo se nailazi na levi vodopad, Drago Entraut, ocena WI 4+, dužina 50m.
Prva vertikala u smeru
Obzirom da je temperatura iznad nula stepeni celzijusa voda konstatno curi, a povremeno pada i kiša. Oblačno je i nije baš kao što se poželeti može. Uprkos tome, uživam jer je to prvo penjanje na ledu ove godine. Početna nesigurnost nestaje već sa prvim zamasima alata i sve postaje opuštenije. Druga vertikala mi izgleda čak i malo previsno na momente, ali ništa što se sa par pokreta ne može prepenjati. Brzo smo na vrhu i pripremamo abzajl.

Na vrhu
Kratko prepakivanje opreme u podnožju i Vlado, Miloš i ja nastavljamo ka sledećem vodopadu. Marija je odlučila da ne penje, ali nas strpljivo fotografiše i snima. Miloš samouvereno i brzo penje, a odmah za njim nastavljamo Vlado i ja.

Miloš vodi

Vlado na izlazu iz smera


Drago Entraut, WI 4, 50m

Nakon završetka smera se, mokri i zadovoljni abzajlom spuštamo u podnožje. Vraćamo se do mesta gde smo ostavili stvari, pakujemo uz jaku kišu i vraćamo nazad u šumu. Šuma nas štiti od kiše i uživamo u ručku. Ostatak bureka od jutros obradovao me je i vratio neophodnu energiju za silazak. Za silazak nam je trebalo sat i po vremena. Teren nije previše zahtevan, ali nije ni opuštena šetnja. 
Obzirom na visoku temperaturu poslednjih dana čini se da smo uhvatili "poslednji voz" za ovaj period zime. Minusa će sigurno biti još, ali mi smo bili nestrpljivi. Do narednih minusa, planovi se roje, a nadamo se da će biti mogućnosti za ispunjenje.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Žijevo i Prokletije

Tabor alpinista Srbije, pod komandnom palicom Komisije za alpinizam, a pokroviteljstvom Planinarskog Saveza Srbije ove godine održan je od 10-20 jula na dve različite lokacije. Par dana upenjavanja na dobro nam poznatom i ništa manje izvanrednom penjalištu Kučkih planina, Žijevu bili su uvod za opako penjanje u Prokletijama. Kamp je ove, za razliku od prethodnih,a naročito prošle godine bio neobično prazan i tih. Domaćina je bilo zaista malo, većina se posvetila poslu silom prilika pa vremena za penjanje nije ostalo. Nisu se čuli razdragani dečiji glasići i smeh sa svih strana. Sreća da je tu kombi Slovenaca, koji kao zapete puške čekaju da popnu nešto dugo,teško i previsno. Ekipa je došla iz Tržiča sa vođom Slavkom Rožičem. Prvi dan već napadaju nepenjani greben iznad kampa, ali se ja posle jutarnjeg odmora popodne odlučujem za sportske smeri. Postoje izbušena dva na izuzetnoj steni. Srđan me džentlmenski pušta da vodim govoreći da ocena sigurno nije veća od 7-. Angažovala sam

Škotska- deo I: Cairngorms

Tekst koji sledi je autorsko delo Miloša Milanovića.        Moj prvi kontakt sa penjanjem je bilo zapravo ledno penjanje, a odmah zatim i drytooling. Kako me to i jedino interesovalo (zimsko penjanje) dugo mi je trebalo da uopšte prihvatim leto i letnje uslove i posvetim se tome. Već prve sezone čuo sam priče o Škotskoj, zemlji neverovatnih lepota i pejzaža, zimi koja je drugačija nego bilo gde, podneblju loše hrane, odličnog piva i još boljeg viskija, domovini  čvrstih i neverovatno upornih ljudi. Dugo sam maštao o zimskom penjanu u Škotskoj … da li ću uopšte ikada moći tamo da odem.      Dugo godina maštanja, rada na sebi i prevaziđenih izazova dovelo je do sledećeg razvoja događaja… sedeći kući Kaća nešto tipka po telefonu i odjednom me pita "E hoćes u Škotsku iduće zime?", odgovorio sam sa "Nego sta ću" čak pre nego što sam i shvatio šta me zapravo pitala. Dopisivala se sa našim prijateljem Ivanom iz Splita koji nas je pozvao u Škotsku kao deo ekipe od 14 ljudi

Škotska-deo II: Ben Nevis

 Ono što sledi je nastavak OVOG teksta.       Dogovor je da se svi čekamo na North Face car park parkingu koji je startna tačka za skoro sve aktivnosti u masivu Ben Nevisa i oko njega. Mi dolazimo prvi i posle raspakivanja Toni i ja se vraćamo do Invernesa po Renea i Glumca koji su zbog obaveza mogli samo priuštiti dolazak u Ben Nevis. Oni su takođe imali zanimljiv put avionom iz Beča do Londona, te vozom 15h do Invernessa. Svi zajedno odlučujemo da krenemo i ne čekamo ostatak Mađarske ekipe. Spremni za pristup CIC hut-u      Pošto smo lagano opremljeni; nismo nosili ništa konkretne hrane, što se na kraju ispostavilo kao teška glupost, već smo imali samo dehidriranu hranu i nešto putera krećemo se veoma brzo. Usput srećem dosta penjača koji su na putu dole nakon vikend penjanja i niko nije imao da mi kaže lepe vesti o uslovima. Ponovo razočarenje, većina kaže da su jako loši uslovi, ali se nešto i može iščeprkati. Posle sat vremena brzog hoda i neverovatnih predela sa potocima, bezbr