Пређи на главни садржај

Zimski Maglić



Tekst koji sledi napisao je Vlado Pajić.

Najbolji penjači na svetu su oni koji se najviše zabavljaju.“ Alex Lowe američki alpinista.

Upravo to nam je prošlo kroz glavu dok smo se spremali za ovaj uspon. U poslednje vreme previše smo opterećeni ocenama smeri i vežbanjem u zatorenom prostoru (bolderani, teretani) toliko da često zaboravimo da alpinizma nema bez ozbiljne planine. Upravo odlazak na ovakvu  planinu  nam predstavlja dobar trening i pripremu za ozbiljne smeri.
Dugi pristupi, bivakovanje u planini, celodnevni uspon, neizvesnost i na kraju veliko zadovoljstvo, stvari su koje se ne mogu osetiti nigde drugde, nego u planini.
Maglić je najviši vrh Republike Srpske i cele Bosne i Hercegovine. Visok je 2386m, nalazi se u istočnom delu Bosne i Hercegovine na samoj granici sa Crnom Gorom. Najbolji pristup je iz doline Sutjeske makadamskim putem do Prijevora (1700mnv). Pošto je zimski period preporuka je neko terensko vozilo i lanci za sneg.

Pre dve godine smo prvi put išli na ovaj uspon, bilo nas je troje u ekipi i tada smo osetili sve čari netaknute prirode Maglića i njegove izolovanosti. Dubok, nov sneg, šest sati hoda sa stvarima do katuna, dvanaest sati uspona plus silazak.
Znajući šta sve može da nas sačeka, ovaj put smo bili dosta pripremljeniji a i brojniji. Bilo nas je šest u ekipi.
Sa vozilima uspevamo da izađemo do raskrsnice za Prijevor. Hodali smo 3,5km do katuna i odmah se videlo da je sneg dosta manji i da će uspon biti lakši nego predhodni put. Našli smo otvoren katun, drva smo poneli sa sobom i imali smo prijatan boravak to veče pre uspona.

Ustajanje u 04:00, brzo spremanje i u 05:00 smo već krenuli. Magla je i dalje bila uporna. Posle kraćeg dela kroz šumu i kleke, tamo gde smo pre dve godine upadali do pojasa u sneg, izlazimo na padinu. Stavljamo dereze i veoma brzo napredujemo jer je sneg tvrd. Poznajemo dobro stazu što se odrazilo na vreme uspona. Već iznad 2000mnv magla počinje da se razilazi i vidimo mesec i zvezde. Našoj sreći nema kraja. Posle sat vremena uspona nailazimo na prve sajle (krećemo se letnjom stazom, koja je osigurana sajlama na eksponiranim mestima). Posle prvih sajli dolazi jedan skok gde je miks snega, trave i stene.
Mix teren, priprema gelendera

 Tu se odlučujemo da razvučemo gelender, zbog manje iskusnih članova ekipe, ali se ispostavilo da nam je taj gelender jako dobro došao i u silasku. Sledi zatim još jedan skok u steni zatim snežna padina nagiba 50°, i već smo u izlaznom kuloaru.


Skok u steni


Tada sledi ono što najviše volimo u planini, izlazak na vrh a ispod vas more magle. Uživamo u čarobnom pogledu na vrhove koji se ređaju Bioč, Trnovački Durmitor, Trzivka i Volujak...



izlazni koluar
Izlazni kuloar



Posle pola sata započinjemo spust. Spust se odvija istom stazom, abzajlom(postoje boltovane abzajl linije). Ukupno četiri abzajla i nešto otpenjavanja i nalazimo se na lakšem terenu. Kratak boravak u katunu, prepakivanje i povratak


    
Povratak, prvi od ukupno četiri abzajla



Iako ovaj put Maglić nije bio toliko surov i u nama nije bilo nemira od nepoznatog, zimski uspon ovim smerom je odličan trening i priprema za ozbiljne smeri tokom zimske sezone.

Pogled na moćnu stenu Vlasulje (Volujak)
Masiv Volujka

Коментари

Популарни постови са овог блога

Zaboravljeni smerovi Gornjačke klisure

 Gornjačka klisura nalazi se u istočnoj Srbiji, u oblasti Homolja. Duga je oko 16km, a njene stene alpinisti koriste kao penjački poligon. Svojom konfiguracijom Gornjak zaista predstavlja idealno mesto za trening i vežbu; stena je uglavnom dobrog kvaliteta, pristupi su laki i brzi pa se za jedan dan može povezati više smerova što predstavlja odličnu pripremu za veliku stenu.  Ipak, koliko god dobra donosi penjanje u stenama Gornjačke klisure ponekad, ako se zanesemo, može nam dati lažni osećaj upenjanosti, brzine i efikasnosti. Većina smerova je takve konfiguracije da je samo jedan cug težak i zahtevan dok se ostali relativno lako prolaze. To nam daje osećaj samopouzdanja koji u velikim, težim stenama i te kako biva poljuljan. Već u Sićevu je priča skroz drugačija; teški cugovi su konstantni i naporni, a zamislite tek stenu od 500+ metara visine. Treba dobro razumeti sve prednosti i mane pojedinog penjališta, da bismo bili u mogućnosti da pravilno procenimo svoje sposobnosti u...

Žijevo i Prokletije

Tabor alpinista Srbije, pod komandnom palicom Komisije za alpinizam, a pokroviteljstvom Planinarskog Saveza Srbije ove godine održan je od 10-20 jula na dve različite lokacije. Par dana upenjavanja na dobro nam poznatom i ništa manje izvanrednom penjalištu Kučkih planina, Žijevu bili su uvod za opako penjanje u Prokletijama. Kamp je ove, za razliku od prethodnih,a naročito prošle godine bio neobično prazan i tih. Domaćina je bilo zaista malo, većina se posvetila poslu silom prilika pa vremena za penjanje nije ostalo. Nisu se čuli razdragani dečiji glasići i smeh sa svih strana. Sreća da je tu kombi Slovenaca, koji kao zapete puške čekaju da popnu nešto dugo,teško i previsno. Ekipa je došla iz Tržiča sa vođom Slavkom Rožičem. Prvi dan već napadaju nepenjani greben iznad kampa, ali se ja posle jutarnjeg odmora popodne odlučujem za sportske smeri. Postoje izbušena dva na izuzetnoj steni. Srđan me džentlmenski pušta da vodim govoreći da ocena sigurno nije veća od 7-. Angažovala sam...

Filozofija i bioetika planinarenja- Igor Eterović

Pisanje bloga započela sam davno sa idejom da pišem o svemu onome o čemu nemam sa kim da razgovaram. Nakon povratka sa penjanja,tj. planine, kroz svakodnevne razgovore sa prijateljima, shvatila sam da, koliko god silno želeli, ukoliko isto nisu doživeli nemaju moć da osete ni shvate šta se tamo sve dešavalo. Mislim na događaje spolja (u okolini, objektivno), ali možda čak i više unutar mene same. Ne samo da nisu mogli da shvate, nego ih detalji nisu zanimali; ne krivim ih, teško je razumeti strast kad istu ne živite. Zbog toga je nastalo ovo, samo moje mesto, gde sam bila slobodna da pišem izveštaje, iskustva, doživljaje i promišljanja koje sam u planini intenzivno preživljavala. Neretko sam se doticala filozofije života, pokušavala da napravim paralelu doživljaja u planini sa onim svakodnevnim, borbe na steni su me očvrsnule za razne gradske akcije i uopšteno želela sam da znam, da shvatim porive koji me motivišu da sebe istražujem u tom planinskom okruženju.  Zbog toga što se tem...